Svjetski dan toaleta – 19. novembar

Uvod

Tema Svjetskog dana toaleta 2019. je „Ne ostavimo nikoga iza “, što je centralno obećanje 2030. godine Agende za održivi razvoj. Ove godine mi želimo pokazati da toalet nije samo toalet; to je spasitelj života, zaštitnik dostojanstva i stvaraoc prilika.
Ohrabrujemo sve da zamisle svakodnevni život 4,2 milijarde ljudi bez sigurno upravljanih sanitarija i pitajte kako se iko mogao izvući iz siromaštva bez njega. Podsjećamo međunarodne zajednice da nikoga ne smijemo ostaviti kako se širi  pristup sigurnim toaletima, jer ko god da ste, gde god da se nalazite, sanitarna zaštita vaše ljudsko pravo.

Koji su problemi sa kojima se suočavamo?

Danas 4,2 milijarde ljudi živi bez sigurnog upravljanja sanitacijom, 673 miliona i dalje paraktikuju otvorenu defekaciju a tri milijarde nemaju osnovne uređaje za pranje ruku. Ova sanitarna kriza znači da neobrađeni ljudski otpad širi bolesti u sistemu vodosnabdijevanje i prehrambenom lanacu za milijarde ljudi. Procjenjuje se da neadekvatna sanitacija uzrokuju 432.000 smrti svake godine.
Globalno gledano, svijet je u stanju da se susretne sa održivim ciljevima razvoja (SDG – Sustainable Development Goal)  za osiguranje sanitarnih stanja i vode za sve do 2030. Sredstva nedostaju, potražnjaza vodom raste, zagađenje vode se povećava a upravljajuće strukture su oslabljenje i često i podjeljene .
Siromašnim i marginaliziranim osobama vrlo vjerovatnije nedostaju sigurne sanitarne usluge i često suočavaju se sa mnogim oblicima diskriminacije.

Šta je cilj svjetskog dana taleta?

Svetski dan toaleta, koji se obilježava 19. novembra godine, govori o nadahnjujućoj akciji za borbu protiv globalne sanitarne krize. Osnovana od strane Svjetske organizacije za toalet 2001. godine, Svjetski dan toaleta postao je službeni dan UN-a 2013. godine. UN-Water vodi radnu grupu međunarodnih agencija u kampanja oko zajedničke teme. U ovogodišnjoj kampanji Svjetskog dana toaleta, ohrabrujemo niz akcija, uključujući:

  • Učenje o problemima čitanjem priča i ovaj informativni post.
  • Dijeljenje problema pomoću Svjetskog dana toaleta imovina društvenih medija za pokretanje rasprave.
  • Preduzimanje akcija prisustvom ili održavanjem nekog događaja i koristeći resurse Svjetskog dana toaleta za pravljenje promjena.

Koje su globalni sanitacijski ciljevi na koje svijet cilja?

SDG 6 treba osigurati dostupnost i održivost upravljanje sanitacijom i vodom za sve ljude, u svim sredinama do 2030. Sanitarni ciljevi unutar SDG 6 uključuju:

  • Ostvariti pristup adekvatnom i odgovarajućom sanitaciom za sve. (SDG cilj 6.2)
  • Za zaustavljanje otvorene defekacije. (SDG cilj 6.2)
  • Poboljšanje kvaliteta vode smanjenjem zagađenja i sve veća sigurnost ponovne upotrebe tretiranih otpadnih vode. (SDG cilj 6.3)

Podaci za praćenje SDG pokazuju veliko ubrzanje i napredak je nepohodan za SDG 6. U trenutnim stopama napretka samo 40 od 152 zemlje na putu je da postignu “univerzalnu” osnovnu sanitarnau zaštitu do 2030. Stope napretka još su sporije za ruralne zajednice i najsiromašnije populacije. Za postizanje SDG-a 6 bit će potrebne brže stope napredak u najmanje povoljnim segmentima društva.

Šta znači sigurno upravljana sanitacija?

Kad neko ima sanitarno sigurno upravljanje usluga, to znači da koristi higijenske toaletne prostore koji se ne dijele sa drugim domaćinstvima i gdje su izlučevine odvojene od ljudskog kontakta i sigurno se odlažu na licu mjesta ili se prevoze i tretiraju na sigurnoj lokaciji, štiteći ljude i okolinu od uzročnika bolesti. Primjeri uključuju ispiranje toaleta spojenih na cijevni kanalizacijski sustav, septičke jame sa ojačanim poklopcima.

Zašto je sigurno upravljanje santiacijom važno?

Za zdravlje: Bez bezbjedne sanitacije, ljudi često nemaju drugog izbora nego da koriste neprovjerene toalete koji se ponekad dijele sa mnogim porodicama, ili praktikuju otvorenu defekaciju. Za milione ljudi koji su prisiljeni da bježe od svojih kuća, često postoje prepreke za pristup sanitarne i vodne usluge dok su u tranzitu ili u njima privremenim kampovima. Gdje god da su sanitarni sistemi neadekvatni, neobrađeni ljudski otpad izlazi u okoliš i širi bolesti.

Za djecu: 297.000 djece mlađe od pet godina procijenjeno da umire svake godine od proljeva zbog kontaminirane pitke vode, sanitarnih sredstava i higijena. Bolesti proljeva  također usporavaju fizički i kognitivni razvoj djece, uglavnom zbog hronične neuhranjenosti uzrokovane dijelom čestim napadima jake dijareje i povraćanja. Mnoga djeca redovno propuštaju školu zbog siromaštva, loše zdravlje uzrokovano neadekvatnom sanitarnom zaštitom ili nedostatkom sanitarne prostorije u školi, posebno adolescentne djevojcice za vrijeme menstruacije.

Za produktivnost: Loše zdravlje povezano sa sanitarnim zdravljem, teški efekti na poslovanje putem izostanka, smanjena koncentracija, iscrpljenost i smanjena produktivnost. Tamo gdje se onečišćena otpadna voda koristi navodnjavanje polja postoje znatni rizici po zdravlje radnika duž lanca proizvodnje hrane.

Za okoliš: Izvan zajednice, nedostatak efikasnog odlaganja otpada ili kanalizacionih sistema mogu kontaminiraju ekosisteme što sa svoje strane utiče sredstva za život i doprinosi pandemijama bolesti.

Šta je ljudsko pravo na sanitaciju?

Generalno priznato pravo UN-a prepoznato je kao posebno pravo na Skupštini 2015. godine, ljudsko pravo na sanitaciju daje pravo svima da imaju fizički pristup sanitarijama u svim sferama života, to je sigurno, higijenski, sigurno i društveno i kulturološki prihvatljivo a to pruža privatljivost i osigurava dostojanstvo. Međunarodna ljudska prava obvezuju države da raditi na postizanju univerzalnog pristupa vodi i sanitarnim mjerama za sve, bez diskriminacije, dok dajući prednost onima kojima je najpotrebnija.

Zašto su ljudi ostavljeni bez sigurno upravljane sanitacije?

Ljudi iz različitih grupa su zaostali iz različitih razloga. Evo nekih razloga za diskriminaciju koji uzrokuju da određeni ljudi budu posebno ugroženi kada je dolazi do pristupa sanitarijama:

  • Spol i rod
  • Rasna, etnička pripadnost, religija, jezik i nacionalnost
  • Invalidnost, starost i zdravstveno stanje
  • Imovina, prebivalište, gospodarstvo i socijalni status

Ako se ovi razlozi za diskriminaciju kombinuju ili presjecaju,  isključenost ili marginalizacija neke osobe može se dodatno usložiti. Ostali faktori, poput degradacije životne sredine, klimatske promjene, rast stanovništva, sukobi, prisilni raseljavanje i migracioni tokovi takođe mogu da nesrazmjerno utječu na marginalizirane grupe i njihove pristup sanitarnim i vodnim uslugama.

Šta treba da se radi?

Da „nikoga ne ostavljamo iza sebe“, moramo ukloniti stigmu i tabue oko sanitacije i ubrzavaju naše napore prema ljudima koji su marginalizirani ili ih ignorišemo jer je teško doći do njih. Ovi isti su ljudi koji često trpe najgore zdravstvene posljedice neadekvatne sanitarne zaštite. Osiguravanje sanitarnog stanja za one koji su zaostali nije samo pitanje presudno za njihovo zdravlje, ali i za zajednicu kao cjelina. Zdravstvene koristi od sanitacije su samo u potpunosti ostvarene kada su se svi imaju pristup sigurnoj sanitaciji. Sanitarne službe moraju zadovoljiti potrebe marginalizovanih grupe i njihov glas moraju se čuti u postupcima donošenja odluka. Regulatorni i pravni okviri moraju priznati pravo na sanitarnu zaštitu za sve ljude i finansiranje se mora dramatično povećati i ciljati na one kojima je najpotrebnija.

Šta ćemo mi učiniti?

Povodom svjetskog dana toaleta JKP “Vodovod i kanalizacija” d.o.o. Tuzla će renovirati 5 sanitarnih čvorova svojim sugrađanima kojima ovo posebno ljudsko pravo je ugroženo. Ciljamo na socijalno ugrožene porodice sa 5 ili više članova. Do kraja mjeseca bit će objavljen javni poziv.

Ključne činjenice

  • 4,2 milijarde ljudi živi bez sigurnog upravljanja sanitacijom- više od polovine globalne populacije. (WHO / UNICEF 2019.)
  • 673 miliona ljudi i dalje praktikuje otvorenu defekaciju širom svijeta. (WHO / UNICEF 2019)
  • U globalu, najmanje 2 milijarde ljudi koristi pitku vodu izvor zagađen fekalijama. (WHO 2019)
  • Procjenjuje se da neadekvatna sanitarna zaštita 432.000 umrlih od dijareje svake godine i je glavni faktor bolesti poput crevnih glista, trahoma i šistosomijaze. (WHO 2019)
  •  Otprilike 1,5 milijardi ljudi je širom svijeta zaraženo helmintima koje prenosi zagađeno tlo,a to bi se moglo u potpunosti spriječiti sanacijom.
  • Procjenjuje se da će umrijeti 297.000 djece mlađe od pet godina godine od proljeva kao posljedice pijenja zagađene vode, higijene i higijene ruku. (WHO 2019)
  • Djeca mlađa od pet godina koja žive u zemljama pogođenim dugotrajnim sukobom imaju 20 puta veća vjerovatnoća da će umrijeti od bolesti uzrokovane nedostatkom sigurne vode i higijene nego direktnim nasiljem. (UNICEF 2019.)
  • Trećini svih osnovnih škola nedostaje osnovna škola sanitarne i higijenske usluge, koje utječu obrazovanje miliona školske djece, posebno djevojčice koje vode menstruaciju. (UN 2019.)
  • 1,5 milijardi ljudi koristi zdravstvene ustanove bez sanitarne usluge. (WHO / UNICEF 2019)
  • 70,8 miliona ljudi koji su na to prisiljeni napuštaju svoj dom kao rezultat rata i progona redovno se suočavaju sa preprekama za pristup sigurnom sanitarne i vodene usluge. (UNESCO 2019 i UNHCR 2019)
  • Samo 17% izbjeglica ima siguran pristup upravljali sanitetom gde žive. Ovo je dobro iza globalnog prosjeka gdje je 45% globalna populacija ima pristup sigurnom upravljanju sanitarija kod kuće. (UNHCR 2019 i WHO /UNICEF 2019.)
  • Bogatiji uglavnom primaju visoke nivoe WASH usluge po (često vrlo) niskoj cijeni, dok siromašni plaćaju mnogo veću cijenu za uslugu sličnog ili manjeg kvaliteta. (UNESCO 2019.)
  • Gubitak produktivnosti za vode i sanitarne bolesti koštaju mnoge zemlje 5% BDP-a. (WHO 2012)
  • Za svakih 1 uloženih u osnovnu sanitarnu zaštitu u gradu područja, prosječno 2,5 dolara se vraća u spremljeno medicinski troškovi i povećana produktivnost. Na seoskom područja, prosječno se vraća 5 USD za svakih 1 USD uložio. (Hutton 2015)
  • Kako se povećava globalna sanitarna radna snaga, sanitarni radnici trebaju biti zaštićeni od na radnom mjestu, od ozljeda, asfiksije i patogene, kroz adekvatne mjere zaštite zdravlja. (WHO 2018)